Rakova preobratnica
DukesD



Gutenberg



Dodao danas, 22.11.2008. Vrijedi pročitati...

Adams, Brooks, 1848-1927:
The Theory of Social Revolutions

The collapse of capitalistic government -- The limitations of the judicial function -- American courts as legislative chambers -- The social equilibrium -- Political courts -- Inferences.

Staro, al valja...


Carey, H. C. (Henry Charles), 1793-1879 :
The slave trade, domestic and foreign
Why It Exists, and How It May Be Extinguished

Wells-Barnett, Ida B., 1862-1931 :
Mob Rule in New Orleans
Robert Charles and His Fight to Death, the Story of His Life, Burning
Human Beings Alive, Other Lynching Statistics



Blog
subota, siječanj 23, 2010
A daaa, vrijeme je rušenja.

Unatoč dobroj volji i naporima Mr. TC-a, Matule, Raukarove (ta mi je žena tak antipatična, bože me oslobodi...), Kezme, Kvegava i pripitih skvotera koji vise s drveća, Tomi nije Horvatinčiću niti na kraj pameti da prestane graditi, odnosno rušiti.

Potpuno u skladu sa stečenim uebermensch sindromom (čovjek preživio rak, pa umislio da je bog...nije mu, ustvari, za zamjeriti...), Tomo ne jebe živu silu. Naumio je provesti svoju ideju u djelo.

Ako je povijest učiteljica života, ne mogu ne uočiti sličnost veličanstvene vizije tog ekscentrično i skupo (iako i pomalo smiješno...) odjevenog čovjeka i jednako veličanstvene vizije novog i ljepšeg Berlina, jednako skupo i ekscentrično (za to vrijeme) odjevena Alberta Speera.

Ali Speer je ipak bio arhitekt. A tko je Tomo?

• rođen 1948.
• prometnik
• milicijski službenik
• privremeni rad u Karlsruheu
• gostioničar i hotelijer
• direktor Dinama
• građevinski poduzetnik

No Speer nije samo gradio. Značajnija je njegova uloga urbanog planera, nego kao arhitekta. Učen od legendarnog Tessenowa, isplanirao je Novi Berlin po uzoru na Stari Rim. Funkcionalno i grandiozno.



A kako će Tomo isplanirati Cvjetni trg?

Ne znam jesam li retardiran, ili mi google-fu baš i ne ide, ali do nevještih fotomontaža  budućeg izgleda HOTO Cvjetnog došao sam tek nakon što sam pročačkao kroz action-script u banneru sa Hoto.hr stranice. Ne znam iz kojeg razloga te slike toliko skrivaju, ali evo (samo nekoliko najznačajnijih promjena izgleda Cvjetnog trga, ostalo možete pogledati na http://hoto.clients.brlog.biz/images/modules/) :








Mislim, to niti ne izgleda tako loše, ovisno o percepciji arhitekture, umjetnosti i urbanog planiranja.

Ali što je veći problem?

U današnjem jutarnjem preko 36. I 37. Strane koči se naslov teksta stanovite Sandre Bolanče : „SAMO IH SMRT ISELITI MOŽE“

U podnaslovu Sandra dalje veli : „Oni imaju mizernu penziju i stan od 300.000 eura. Zašto ga ne žele prodati?“

Šta tebe to, draga Sandra, boli kurac? Jel to tvoj stan il kaj?

Moram priznati da već dosta dugo nisam vidio gluplje intoniran članak. Bavi se time da bi ti starci ustvari trebali prodati svoje velike stanove i kupiti si manje u predgrađima. A sa novcima dobijenim od transakcije bi trebali živjeti još to nešto malo u prostoru adekvatnom starcima (?!), po mogućnosti u 30-tak kvadrata.  U dodatku, trebali bi zaboraviti Dolac i Kvatrić (ionako već sjeban...), te početi u 80-toj godini sjedat na tramvaj i kupovati u Lidlu, Mercatoru, Konzumu i ostalim wal-mart-za-siromašne trgovačkim lancima. Trebali bi i zaboraviti na susjede, visoke stropove, svoj masivni stari namještaj, sve male stvari koje su im činile život svih 70-80 godina. Uopće, trebali bi što prije crknut, da nisu na teret sebi i društvu...I to, između ostalog, zato jer je to uobičajena praksa u Evropi.

Dakle, TO je najveći problem.

Tomina vizija ljepšeg života je, kako navodi na http://hoto.hr/cvjetni/lokacija/  :

„Cvjetni je i mjesto hedonizma. Počnimo od subotnje špice – šarena je to parada lokalnih zvijezda čija nas lica zabavljaju s malih i velikih ekrana, stalno praćenih budnim okom kamera i fotoaparata medija. Okružuju ih mladih ljudi koji razglabaju o modi, politici, glazbi i svemu ostalom što njihove živote čini zanimljivima – neki studiraju i svakidašnje, beskrajne kave njihov su ritual, dok neki u centru rade i Cvjetni je njihova kantina. Kroz tu se fugu života šeću djedovi i bake s unucima, uvijek negdje između posjeta parku i još jednog sladoleda. Elegantni poslovni ljudi s jednom rukom na blackberryju, a s drugom na prijenosniku koriste ga kao svoj ured na otvorenom, čak i u trenucima odmora. Na trenutke se čini kao da je baš cijeli grad došao na Cvjetni malo odahnuti, uhvatiti trenutak u kojem se ona bitna svakidašnjica zaboravlja, trenutak u kojem se samo dobro živi.”

“Druga se cjelina nalazi tik iznad te ulice i čini je rezidencijalni blok vrhunskih, luksuznih stanova s pogledom na Cvjetni trg i unutarnji, otvoreni park koji u pravoj tradiciji unutarnjih gradskih blokova krasi i prostor Cvjetnog. Nad dvjema etažama stanova nadvijaju se čudesni Zagrebački kristali, pet penthousa koji utjelovljuju eleganciju, luksuz i hedonizam kakav Zagreb još nije vidio.”


I moj osobni favorit :

“Cvjetni trg s okolicom i bez špice predstavlja pozornicu za dobar život – vrhunske modne marke, restorani i elitni kafići redaju se svuda unaokolo, privlačeći pozornost prolaznika bogatim izlozima i, nerijetko, kakvom poznatom manekenkom koja iz njih izlazi ruku punih vrećica.”


Da mi je znati koja mu je to budala sročila takav idiotski, ali i nevjerojatno prikladan tekst za buduće nouveau riche kupce stanova.

Dakle Tomina Veličanstvena Vizija je osnovana  na uništavanju  :

  • svega starog (po njegovoj logici, automatski i nazadnog...)
  • svega ružnog (po čijem kriteriju ružnog, Tomo?)

No, nastranu te nacifašističke ideje Lijepog Novog Svijeta. Mene više brine pozadina svega. Tomo nije čovjek bez skrivene agende. Normalan lunatik može naštetiti samo sebi. No proračunati lunatik tipa Bandić (primjećujete li sličnost?)  spreman je naštetiti i mnogim drugima.

Tomo je Horvatinčić osnovao i „Zakladu Tomo Horvatinčić“ ,

Dio statuta kaže :

Svrha Zaklade je trajno pružanje novčane potpore i promocija sljedećih aktivnosti:
  1. Projekt Znanje i Razvoj - unaprijeđenje znanstvenog, umjetničkog i kulturnog razvoja u Republici Hrvatskoj;
  2. Projekt Solidarnost - pomaganje socijalno ugroženih pojedinaca u Republici Hrvatskoj, kao i obiteljima s više djece;
  3. Projekt Baština - očuvanje, obnova i unaprijeđenje kulturne i prirodne baštine Republike Hrvatske;

WTF Tomo ?!

  1. Koju pičku materinu si ti unaprijedio u znanstvenom, umjetničkom I kulturnom životu Hrvatske?
  2. Solidarnost? Nabijem na kurac tvoju ideju da socijalno ugrožene pojedince pomažeš tako da im daješ nemoralne ponude za otkup stanova, u cilju ostvarivanja tvoje Veličanstvene Vizije.
  3. Jebeno si očuvao, obnovio I unaprijedio kulturnu I prirodnu baštinu Republike Hrvatske. Osobito sjebavanjem Cvjetnog trga.


A tek Vijeće Zaklade ? Pseudo-masonski skup ljudi za sva vremena I režime. Zidić I Pasarićka bi trebali odlučivati o tome tko će dobiti stipendije? Ljudi koji imaju veze s umjetnošću kao I “Pola ure kulture”? Ma daaaaaj me nemoj jebat…

Tomin je, dakle, plan infiltrirati se u kulturno-umjetničke krugove, sistemom novaca I polu-političkog pritiska forsirati svoje nebulozne gastarbajterske ideje kulture, umjetnosti I bogznačeg još…

Vidi se da je prošao milicijonersko školovanje.

No da se vratim na Speera...on je gradio za Hitlera. Za koga gradi Tomo, ostaje mi nepoznanica.

Zato tog opasnog čovjeka treba spriječiti.

Na kraju, moram spomenuti jedan interesantan slučaj iz NewYorka, ne toliko različit od devastacije(?) Cvjetnog trga. U centru Manhattana, u 48.-oj ulici, postojao je glazbeni dućan Manny's Music. Dućan je počeo raditi u 1930-im , kada je cijela četrdesetosma ulica bila poznata kao Music Row. U doba procvata Be-Bopa na 52.-oj ulici, i Charlie Parker, i Miles, i Dexter Gordon, i Dizzy i još hrpa nepoznatih glazbenika hrlila je tamo ili kupovati ili razgledati instrumente, ili naprosto družiti se. U doba R'n'R i Flower Powera i kasnije, i Beatlesi i Stonesi i svi drugi činili su isto. Čak sam i ja kupio tamo par instrumenata :)

U ljeto 2009, recesijom pritisnut, Mannyjev unuk je napokon bio prisiljen prepustiti dućan susjednoj korporaciji i starom konkurentu (Sam Ash Music Stores). No Sam Ash nije računao na prosvjede kulturne javnosti zbog tog preuzimanja, koji su postali prejaki čak i za njih.
I ne samo za njih. Rockefeller Grupa, vlasnici većine zgrada na Manhattanu, i vlasnici praktički cijele četrdesetosme ulice (i Manny's i Sam Ash su samo podstanari u njihovim zgradama...), su popustili pod pritiskom javnosti i poslali pisamce Sam Ashu da nek se ne zajebava i neka ostavi Mannyja na miru.

Tako se to radi u Americi. Rockefeller Grupa (alo...najveća investicijska korporacija na svijetu, a ne mizerna HOTO grupa...) popušta pod pritiskom javnosti samo zato jer dućan star 70 godina mijenja vlasnika!!

Ali, nemremo mi u jadnom Zagrebu niš. Bollé je goli kurac. Bandić i Tomo su ipak najjači na svijetu...

Mene ustvari baš briga. Cvjetni je otišao u kurac još 1995, intervencijom Šerbetića i Kranjca.









DukesD @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 14, 2010
Insomnijom zahvaćen, od Bolegrova posta iniciran, montirao sam zaglavlje stranice.
Nepristojno je, znam, no neopisivo mi na kurac idu pripadnici klera sa svojim nazadnim  torkemadističkim stavovima.

A najviše mi je digao živac članak sa 24sata.hr, koji piše da vlč. Ivan Miklenić , ljut zbog svojeg kandidata poraza, kreće blebetat bez ikakve veze o centrima moći, koji su navodno zaslužni/krivi za Josipovićevu pobjedu.

Idiot.

Dakle, krivi su :

Židovi
Srbi
Pederi
Masoni
Komunisti
Liberali
Mesić
Wojtyla, jer je dopustio Šeperu da ostane šef Kongregacije Doktrine Vjere, a odjebao Ratza
Žene, jer nemre jebat

itd...

Ma marš!

DukesD @ 04:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 10, 2010
DukesD @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, siječanj 8, 2010
Robert D. Hare je vodeći svjetski autoritet za psihopatiju. Razvio je metodu za otkrivanje iste, zvanu PCL-R

Potrudio sam se zelenim kvačicama označiti koje od naznaka psihopatije ima predsjednički kandidat Bandić :



(Ako nekome treba prijevod, eto ga)


Začudo, ima SVE.

Jebote...
DukesD @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 16, 2009
PIčka sam, ne javljajući se...ali statistika mojeg raka je već požderala sve kredite jovak-jonak pa pokušavam se bacit na sređivanje računa ( i obećanih za novce),  da ne bi nasljednici moji najebali zbog moje ignorantnosti.

No koliko vidim, dragi mi Bolegr aka JustForFun, Mood aka MoodSwinger, Žac aka Lostways, ne jenjavaju postovima, bogu hvala.

Čitajte, dragi mi čitatelji, njih.

Treba mi još neko vrijeme...

33, napokon :)
DukesD @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 21, 2009
Ovih dana slavim (dobro, baš i ne slavim...) godinu dana ovih mojih sranja s tim rakom.
Ovako je to izgledalo prije točno godinu dana :



Ovak je sad (jedino sam malo zbunjola, jer sam lokao sinoć :) ) :




12 + 6 kemoterapija + moja bioenergetičarka Trajanka + puno cuge i cigara.

Vidi se omanja razlika, kaj ne?
DukesD @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 14, 2009

Da se nadovežem malo na prijašnji post, a i malo da zafrkavam moodswingericu  ]:-)



I wanna be like U
 I wanna talk like U
 Walk like U2
DukesD @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 10, 2009
Osam je majmuna u sobi. U sredini sobe su ljestve koje vode do hrpe banana koje vise sa stropa, obješene o kuku.

Svaki puta kada se neki majmun pokuša popesti ljestvama, sve majmune pošprica ledena voda i naravno, majmuni su u kurcu, mokri i jadni. Pametne zvjerke kakve jesu, svaki put kad se jedan majmun pokuša popesti po ljestvama, svi drugi majmuni, ne želeci biti pošpricani, ubiju boga u majmunu koji se je probal popest.

Naravno, više se niti jedan majmun ne usudi popest po ljestvama.

Jedan od originalnih majmuna  biva odstranjen, i dolazi novi majmun. Novi majmun, vidjevši ljestve, kuku i banane, a potpuno nesvjesan spike, čudi se kak u pičku materinu ostatak majmuna ne čini očito, to jest uzima banane, obzirom da su tako pristupačne. Nesvjesan, dakle, cijele priče iz prvog odlomka, majmun odmah kreće po ljestvama, ne bi li dograbio banane.

Prije nego što se jadnik snašao, svi drugi majmuni kreću na njega i isprebijaju ga namrtvo. Ovaj ni ne kuži zakaj...

Drugi od originalnih majmuna također bude odstranjen, i opet dolazi novi majmun. I, klasika, kreće po ljestvama prema bananama i opet svi drugi majmuni kreću na njega i isprebijaju ga namrtvo.

Naravno, ovaj je put u hrpi majmuna koji su ga isprebijali, bio i naš prijašnji novi majmun. Sretan da ovaj put on ne dobije batine, zdušno je sudjelovao u batinanju. Međutim, uopće nema pojma zašto ga je i on tukao.

Jedan po jedan, svi originalni majmuni su zamijenjeni novima.

Sada je u sobi osam novih majmuna. I niti jedan od njih nije prošao špricanje vodom.

Više se niti jedan ne penje po ljestvama da zgrabi banane. I svi će oni sa zadovoljstvom prebiti svakog novog majmuna koji pokuša.

No, niti jedan od njih nema blagog pojma zašto će ga ustvari prebiti.


Paralela sa hrvatskim društvom, više je nego očita...
DukesD @ 14:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 8, 2009
Eto ga, još jedan ...
DukesD @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, srpanj 31, 2009
Ne znam da li je najnoviji zapruđanski hobi postalo bacanje uroka, ili se neko igra Salvadora Dalog, u svakom slučaju instalacija koju sam jučer vidio pred zgradom je turbo nevjerojatna. Skoro sam pao pod auto :)



DukesD @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, srpanj 24, 2009
E kupit ću ovu knjigu, majkemi.
Totalno prikladno za moju momentalnu situaciju...

c/p sa Naklade LJevak :



Reći jebe mi se je oslobađajuće. Prestajete se batrgati u svom životu i naprosto činite ono što vam se sviđa: ignorirati ono što vam svi govore i krenuti vlastitim putem naprosto je sjajan osjećaj.

U ovoj nadahnutoj i duhovitoj knjizi, John C. Parkin pokazuje kako je jebe mi se savršen zapadnjački izraz za istočnjačke duhovne ideje prepuštanja, odustajanja i pronalaženja istinske slobode u shvaćanju da stvari zapravo nisu toliko bitne (ako su uopće i bitne).

Ovo je duhovni način koji ne zahtijeva pjevanje, meditaciju, nošenje sandala ili jedenje mahunarki. Upravo je moć ovog modernog profaniteta savršen način da zapadnjake izbavi od stresa i anksioznosti koji dominiraju našim zagušenim životima.

Dakle, otkrijte kako reći jebe mi se svim vašim problemima i brigama. Recite jebe mi se svemu što biste “trebali napraviti” u životu i napokon učinite što zapravo želite, bez obzira na to što drugi o tome mislili.

John C. Parkin, sin anglikanskih propovjednika, studirao je i bavio se sustavima istočnjačke mudrosti preko 20 godina. Osnivač je holističkog centra The Hill That Breathes (Brijeg koji diše) u Ita liji gdje redovno podučava tjedne teča jeve pod nazivnom Jebe mi se. Također ima i svoj stalni blog na popularnom websiteu www.thefuckitway.com
DukesD @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 22, 2009
Dobio kontrolne nalaze. Pogoršalo se.
U pizdu materinu, i to sad kad sam se počel privikavat da je sve kao ok.
Ali, kak kod mene nema lakog načina, to mi je nekak i normalno. Otprilike kak i dečki iz videa veliju:

What goes up must come down
spinning wheel got to go round
Talking about your troubles it's a crying sin
Ride a painted pony
Let the spinning wheel spin

You got no money, and you, you got no home
Spinning wheel all alone
Talking about your troubles and you, you never learn
Ride a painted pony
let the spinning wheel turn

Did you find a directing sign
on the straight and narrow highway?
Would you mind a reflecting sign
Just let it shine within your mind
And show you the colours that are real

Someone is waiting just for you
spinning wheel is spinning true
Drop all your troubles, by the river side
Catch a painted pony
On the spinning wheel ride

Someone is waiting just for you
spinning wheel is spinning true
Drop all your troubles, by the river side
Ride a painted pony
Let the spinning wheel fly








Jedino je sranje kaj mi niti avastin nije pomogal.
A to je sranje.

Možda fakat i riknem...
DukesD @ 09:55 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 14, 2009


Ne, to nije zombijski state-of-mind. Stanje je to u kojem se ja danas nalazim. Skupi se pun kurac sranja, a ti, hoćeš-nećeš, moraš i dalje, jelte, da funkcionišeš.
Ono, mrtav si, ali opet imaš potrebu za ić dalje. Ustvari, dobro sam reko - zombi.

Taj niveau je zaista teško postići, osim ako te ne pošpricaju krvlju zaklanog kokota i daju ti da progutaš koru od nekog opskurnog karipskog drveta, prožvakanu od strane debele i muzikalne vudu-vještice. Mislim, probao sam i to (ono s korom, ne sa zaklanim pijetlom, to mi se gadi...), ali to te samo učini dementim na par sati, i posle bljuješ tri dana.

Znači, ipak je sve u glavi.

Sinoć sam, u nekom polusnu upalio telku, kad tamo Krešo Mišak i neka dva lika pokušavaju rastumačit da su piramide ustvari oscilirajući kristali (?!), vodiči orgona, te kontejneri energije. Ne ulazim u smisao ili besmisao njihovih tumačenja, no zaintrigirala me ideja kontejnera energije. Naime, u mojem slučaju, neki ljudi su baš antipodi kontejnerima energije. Više bih rekao, cicatelji energije. Iscicali su mi, dakle, svu energiju. Najlakše je udaljiti se od tih ljudi, isto kao što izbjegavaš poskoka kad izmili iz suhozida i podigne rog. Međutim, i sama pomisao na milećeg rogatog poskoka dovoljna je da ti se smuči. Isto tako, čim se sjetim na neke ljude, ispraznim se poput zečića iz reklame za duracell, al onoga koji nije pogonjen duracellom.

No, treba raditi, plaćati račune, biti društven. Jer ako nisi u krdu, izvan si krda.
Al meni se ne da biti u krdu.
Zato mi je malo teško ić naprijed. Ali bar pokušavam.

Opet, možda mi je to od nespavanja.
DukesD @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 13, 2009


Nisam se slagal s njim 90% vremena. Al to nikad nije bil razlog da se Dražen, Boško, on i ja počesto ne napijemo u kasno prijepodne.

Nadam se samo da Darko i Dražen sad negde gore gustiraju neku finu travaricu...


Foto: Vjekoslav Skledar, Andrej Švoger
DukesD @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 12, 2009


Evo, ova nacerena njuška je kandidat SDP-a (Svaki Dan Pijani ?)  za predsjednika ove države.

Loš kompozitor.
U pravo se ne kužim.
Ide mi na kurac.
ZAMP mi nije nikad ispostavio listu mojih djela nakon isplate tantijema. Strah?
HDS mi nije nikad ispostavio listu mojih djela nakon isplate tantijema. Strah ?
HUZIP mi nije nikad ispostavio listu mojih djela nakon isplate tantijema. Strah ?

Ivek, bum te tužil! Nebuš nikad postal precednik.

Napiši si jenega rekvijema.
Kad bi mogel.


Foto: Damir Krajač
DukesD @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 2, 2009


Fraza "Štakori prvi napuštaju brod koji tone" je bazirana na povijesnim činjenicama.
Naime, u doba drvenih plovila, štakori su, obitavajući u potpalublju, bili u prilici prvi saznati da voda prodire kroz rupu u trupu.

Međutim, ironično je to da su često baš štakori, svojom neprekidnom grižnjom stvorili te rupe.
DukesD @ 17:05 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 30, 2009
Dođem danas kod krojača da mi sašije novi smoking, stari mi se već znucal totalno. Krojač je, kak se i šika, na preporuku.
Reko, dobar dan, treba mi novi smoking. Kakav, pita on. Klasični, rekoh. Al ak možete mi napravit malo po mjeri radi kolostome.
Pita on a kaj je kolostoma. Ja, nadrkan, velim mu pa to je kad imaš rak pa ti izvade crevo van pa ti izbuše rupu na trbuhu pa onda sereš u vrećicu.
On razmišlja par sekundi i veli:

" A kaj velite da vam napravim rupu na smokingu?"

Ja reko, zaboravi, daj idemo pivu popit...

:)
DukesD @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 29, 2009
Ne. Metalka...
Nešto mi se onih 15 poziva malo zataškalo.
Da se ne bi slučajno zaboravilo :

DukesD @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 24, 2009
Sve je kao fino i krasno. Ja se pravim da mi je genijalno, drugi se furaju da sam normalan čovjek. Al kad prasnem, onda je spika kao koji kurac, Križan je flisnul. Onda je sranje pet minuta, pa tek onda skuže koje tele mi je obješeno oko vrata. O Fukoovom klatnu kurca znaju...Kao, stipu ga ima rak. Moramo se fino ponašat prema njemu. Mater vam jebem, ne morate! To je kao da osjećaju sažaljenje prema prosječnom Židovu zbog toga je su mu baku i dedu ubili u Aušvicu, a ovaj ni kriv ni dužan, i čudi se- koji kurac??!!. Nehotična je hipokrizija prema osuđenima na smrt nekaj najgore kaj oni koji nemaju to iskustvo mogu napravit. 

Ali, u obranu prosječnog čovjeka ( ne nasmrt bolesna) moram stati. Koji kurac oni znaju. Nemaju pojma kak je pišat govna, živjet sa vrećicom na trbuhu i trećinom mjehura, a da pritom ne znaš jel bu ti se kensr vratil il nebu. Niti očekujem, niti zahtijevam. Ljudi jednostavno ne znaju kak bi se ponašali.

Pa razvijte kvocijent, pizda vam materina.

Puklo me danas.

Valjda bu sutra bolje.

Najvjerojatnije nebu...



DukesD @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 22, 2009
Očaj. Zaista ne znam kaj mi se događa...oglupavio sam totalno. Rak je lagano počeo odustajati od mene, no meni se čini da mi i mozak lagano počinje odustajati. Razina elokvencije pada poput temperature zraka ovijeh dana. Teško mi je uobličiti dve suvisle rečenice, a kamoli iste i napisati.

Kvintesencijalno je pitanje što bi čovjek više želio – ovce ili novce. U mojem slučaju - bridak um + rak, ili tupavost + zdravlje. Niti normalan čovjek ne zna sigurno što (ne)bi odabrao. Al jebiga, ja nisam normalan čovjek.

Opet, možda je razlog za moj literarni štrajk taj da se emocionalno ispucavam mojom prvom (i jedinom) profesijom. Glazbom, dakle. Napokon sam se odlučio početi raditi na svojem CD-u prvijencu. I to s guštom. Trebalo mi je pun kurac (cca. 15) godina da se odlučim na taj, u konačnici najvjerojatnije (i financijski i ino...) neisplativ projekt. Al, mislio sam, jebiga, ak riknem nebum ga nikad snimil. Tak da sam malo u žurbi jer kod Dukesa D nikad ne znaš.

Osim toga, finalizirao sam pregovore sa jednom stranjskom tv-produkcijskom kućom (kućerinom) o serijici emisija čija bi radnja ,pojednostavljeno, uključivala moja iskustva i stav u vezi ove jebene bolesti i  putovanja u egzotična inozemstva u potrazi za svetim gralom ozdravljenja od niže navedene. I dobil bum lepe nofčeke...

Osim toga, radio sam na knjizi o Mariji Oršić, šefici Vril Društva. Ko ne zna ko je ona i njena bratija, nek pogleda ovdje . Smešna spika, al bum isto dobil neke nofčeke.

Ne znam di bum sa svim tim nofčekima. Ak riknem, ostavit ću sve onome koj mi bude simpa u tom momentu...

Ali i dalje lurkam okolo po meni najdražim blogovima, tak da vas sve s guštom pratim iz prikrajka :)

Što se tiče zlogukih proroka, buju juš malo pričekali, te im ovom prilikom poručujem :


Još bi samo htel pozdravit frendove Rudinha (koji je popušil rak koštane, al mu je bolje) i Žutog (za kojeg ne znaju kaj mu je, al mu nije bolje.Dapače, vele da je pitanje dana kad bu riknul)
DukesD @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
48209
Index.hr
Nema zapisa.